Imbarazzata
četvrtak, 21.04.2011.
Urbani J/jugoslaven
Popeo se tako jednoga dana, u subotu gradonačelnik Splita na pozornicu pred okupljene na skupu potpore osuđenim generalima kako bi i sam podržao iste. Počeo on svoj govor potpore i nevješte samopromocije kad se od nekolicine okupljenih začuo zvižduk, biti će da ne vole svog nekad ricavog danas ćelavog gradonačelnika.
- Ma što se ti javljaš, što ti znaš, ti si jedan urbani...... zastao je gradonačelnik razmišljajući kako će ovu strašnu, najstrašniju od svih mogućih uvreda učiniti još strašnijom...... j/Jugoslaven.
- Što se dogodilo nakon toga svi već znamo, no mene zanima zapravo puno značenje ove toliko strašne, najstrašnije uvrede kojom je gradonačelnik Kerum želio i uspio uznemiriti jednog od zviždača.
Urbani... bilo je prva uvreda koja mu je pala na pamet kao simbol nečeg najstrašnijeg, najdevijantnijeg i najneprihvatljivijeg. Urban - prema hrvatskom jezičnom portalu ima dva značenja:
1. GRADSKI i već je zanimljivo da za jednog GRADONAČELNIKA ovaj pojam može imati gotovo demonsko značenje, jer valjda je njegov cilj da od grada kojemu je na čelu napravi selo, ili eventualno vašar, piacu, što mu za sada, kako čujem, vrlo dobro i ide.
No možda je gospodin Kerum, izvikujući ovu uvredu najgoru od svih uvreda mislio na dublje značenje ovog pridjeva - Onaj koji sadrži svojstva kulturnog, socijalnog i organiziranog života grada-
Pretpostavljam da je gospodinu Kerumu ideja da bi netko u njegovom gradu mogao sadržati navedena svojstva toliko jeziva da mu se i od same pomisli na to diže ono nešto malo ricave kose što mu je još ostalo. Jer ukoliko život u njegovu gradu postane, ne do bog većeg zla kulturno i socijalno organiziran, velika je opasnost da za njega tu više neće biti mjesta.
Poznato je da su se ljudi oduvijek bojali nepoznatog. Tako se valjda i Kerum (gradske) kulture kao ukupnosti obrazovanja, znanja, vještina, etičkih i socijalnih osjećaja, društvenog ophođenja i ponašanja nekog pojedinca u odnosu prema drugome, boji podjednako kao što bi se njegova prababa prepala da vidi mobitel, televizor ili kompjuter stravičnih napravu u kojoj se skrivaju mali ljudi.
E sad ovo s J/jugoslavenom već je druga priča. Jer i dalje nam nije poznato da li je gradonačelnik mislio na jugoslavena s malim ili velikim J. Jer ako je mislio na onog s velikim J tu opet imamo dva značenja.
Prvo značenje bi bilo - stanovnik ili državljanin Jugoslavije. S obzirom da su i Kerum i dotični oboje Splićani i državljani iste zemlje pretpostavljam da nije na to mislio jer bi to značilo da je i on sam (Kerum) također Jugoslaven.
Drugo značenje je - onaj koji se u popisima stanovništva do 1991. izjašnjavao kao pripadnik jugoslavenske nacije. No s obzirom da je siroti Pavao Grubišić 1991. imao tek 13 godina čak i ako se izjašnjavao kao Jugoslaven za to vjerojatno možemo samo kriviti njegove roditelje jer sumnjam da je on sam tada do kraja razumio o čemu se tu radi i zašto je bolje ili lošije biti Jugoslaven nego Hrvat ili ne daj bože Srbin. No i dalje ostaje nepoznanica kako je Kerum mogao imati tako detaljan uvid u popis stanovništva iz 1991 i zašto je od svih povjerljivih informacija zapamtio baš da se trinaestogodišnji dječak Pave izjasnio kao Jugoslaven.
Biti će ipak da Kerum mislio na jugoslavena s malim j. Dakle onog koji pristaje uz ideju jugoslavenstva ili pristalicu ideje o Jugoslaviji kao državi jugoslavenskih naroda ili pristalicu ideje o kulturnom jedinstvu južnih naroda što god da u datim okolnostima i situaciji to značilo.
http://www.youtube.com/watch?v=xbOvWsydxyI
četvrtak, 24.02.2011.
Bračna nejebica
Kad sam bila singl i slušala sve one horor priče o brakovima u kojima prođe i po dva tjedna bez seksa uvijek sam bila zgrožena. Kroz gotove sve moje dosadašnje veze seksa je bilo kad god je za to bilo prilike. Kad to više ne bi bilo tako veza je najčešće vrlo brzo pucala i to je bilo to. Nikako mi nije bilo jasno da postoje ljudi koji svaki dan liježu jedno kraj drugog u krevet i ne seksaju se. Ma daaaaj, to je nemoguće, mislila sam. Kad bi mi se i frendice koje su već po nekoliko godina živjele sa svojim partnerima žalile kako su ovi ponekad dosadni jer hoće seks, a one imaju periode po dva-tri tjedna kad im jednostavno nije do toga, ja sam mislila kako s njima jednostavno nešto ne štima. Kužim da ti dan-dva nije do toga, ali tjedan, dva ili mjesec - S tobom stara jednostavno nešto nije u redu.
I onda sam upoznala njega. Vrlo brzo počeli smo zajedno živjeti. I seksali se svaki dan. Bez greške. Osim onih nekoliko dana u mjesecu. A i tada bi se tako strastveno ljubili i mazili da meni i nije bilo neke velike razlike. Uskoro sam zatrudnjela. Ni to nas nije sprečavalo. Seksali smo se tako reći do samog poroda. I smišljali sve maštovitije i maštovitije poze da to uopće možemo izvesti. I uživali u tome ponovno i ponovno....
A onda je došla ona. Mala seksoubojica. I tako su zadnjih godinu i pol trenuci strastvenog uživanja postali sve rjeđi. I sad mi se plače nad samom sobom kad najednom shvatim da je prošlo 10 dana a mi se nismo uspjeli pošteno poseksati. Pa što nam se to dogodilo????!!!!
To vam izgleda otprilike ovako:
Ponedjeljak.
Jutro. Sedam sati. Derište se tijekom noći zbog začepljenog nosa budilo 3 puta i svaki put joj je zbog istog problema trebalo da zaspi pola sata. Je ne znam gdje mi je glava i zgrožena sam činjenicom da se moram ustati i spremati se za posao. On se probudio revan i krut. Zavlači ruku pod majicu. Cice me već ionako peku jer ih je derište pola noći žvakalo kako bi se umirili. - Spavam- zagrmim i on se skrušeno pokupi u kupaonicu. Drkati i otuširati se, pretpostavljam.
Ponedjeljak poslije podne. Vratila sam se ranije s posla jer se tamo ništa važno nije događalo, a mail mogu provjeriti i od kod kuće. Derište me veselo dočekalo, malo smo se pomazile i onda je ona, također iscrpljena od prošle noći zaspala. Ležim kraj nje i razmišljam kako bi se sad baš rado poseksala, ali on opet ima dugi dan na poslu i još ga nema.
Večer - derište se probudilo, večeralo, skakalo po krevetu, okupalo se, još skakalo po krevetu, bacalo loptu, skakalo po meni vičući - Điha, điha konji! - opet bacalo loptu, gledalo Pepu Pig, opet skakalo po krevetu i onda se konačno srušilo i zaspalo, srušila sam se i ja i naravno zaspala. U 10 i 30 evo njega. Lupa u kuhinji s tanjurima i loncima. Ljuta sam jer me probudio. Uvlači se u krevet i stišće uz mene. Ma ziher stari moj, nema šanse, pa da za devet mjeseci moramo glumiti konja još jednom šmrkavcu. Spavam, a i tebi preporučujem isto.
Utorak
Jutro. Derište se probudilo prvo što automatski znači ništa od seksa. Uspjeli smo se poljubiti i pošlatati na sekundu u prolazu ali to je sve. Novi dan je započeo dosadno kao i obično - kuhanje, oblačenje derišta, tuširanje, oblačenje sebe, kratki razgovor s dadiljom i odlazak na posao.
Večeras se seksamo i to je to, čvrsto sam odlučila. Uspavali smo derište, zatvorili se u kuhinju, popili svaki čašu crnog vina, malo se ljubili, krenuli prema spavaćoj sobi i taman kad smo se ozbiljno zagrijali. - Maaaamaaaa- sranje, malo govance se probudilo. Uzimam je u naručje i liježem s njom na sebi nazad u krevet i tako smo skupa i zaspale.
Srijeda
Probudila sam se baš raspoložena. Mala još spava, on je ustao čujem tuš u kupaonici. Kad je zatvorio vodu ušuljam s lagano u kupaonicu i ljubimo se, baš onako kako treba, uvodno. - Joooooj, nemoj mi to raditi, poludjeti ću jutros imam rani sastanak na koji nikako, ali baš nikako ne smijem zakasniti. Grabi svoj kaput i nestaje. Sranje! Ja sam opet prepuštena buđenju derišta, presvlačenju, kuhanju i odlasku na posao. DOSADNO!
Navečer opet on dolazi sav nabrijan i zagrijan ali ja sam toliko zgažena od čitavog dana da sad fakat nemam snage za ništa.
Četvrtak
Budim se živčana iz nepoznatog razloga. Derište je dobro spavalo, ja sam dobro spavala, sve bi trebalo biti ok ali jednostavno nije. Svaki dodir me smeta, koža mi je nekako preosjetljiva, vruće mi je. On nježno pokušava priči sa svih mogućih strana, ali ja sam jednostavno nadrkana i sve što želim je dugo se tuširati, u miru.
-Sto posto ćeš dobiti mengu kad si tako osjetljiva- čujem ga kako grinta iz sobe.- Ma neću, još je prerano. Seksati ćemo se za vikend, obećaj ti. - odgovaram, ali zapravo se ne mogu sjetiti jesu li prošla tri ili četiri tjedna od zadnje menstruacije, a opet sam zaboravila zapisati...
Petak
Dobila sam mengu. Probudilo me lagano stezanje u predjelu trbuha i znala sam da je to to. Eto, još jedan vikend bez seksa je pred nama. Ma nema veze uvijek se možemo lijepo zagrliti i odgledati neki dobar film. A onda se idući tjedan seksamo. Svaki dan. Obećajem.
četvrtak, 03.02.2011.
Kako došo tako ošo
Nakon godina i godina zalaganja raznih udruga i udruženja roditelja, majki, očeva i trudnica u Hrvatskoj, ima sada tome i više od 10 godina dozvoljeno je da očevi, ukoliko to žele i mogu prisustvuju porodu svoga djeteta. Jedino što moraju učiniti je zajedno s trudnom partnericom pohađati trudnički tečaj i na porod donijeti potvrdu o završenom školovanju za postati mama i tata. Još u doba kada sam ja rođena to nije bilo moguće. Mame iz te generacije sa svojim su se muževima morale pozdraviti na hodniku. Oni su ostajali gristi nokte i pušili pred vratima, dok su one same vrišteći na svijet donosile svoj podmladak.
Rađanje je dakle došlo u novu fazu i danas prve udahe na ovom svijetu većina djece doživi uz oba svoja roditelja, u većini bolnica novorođenče odmah spuštaju na majčina prsa kako bi ono čim se rodilo osjetilo toplinu i miris vlastite majke. Osjećaj koj tada doživljava mlada mama teško je opisati, nadam se samo da i milijunti djelić tog ushićenja pređe i na novorođenče jer to bi bila prava dobrodošlica u novi svijet.
Ono što meni ljuti nije jasno, ako smo i mi u Hrvatskoj (mjestu koje se ako mene pitate nalazi lebdeći u zrakopraznom prostoru između mudrosti koju su sačuvala "nerazvijenija" plemena i razvijenosti zapadnog svijeta) shvatili važnost dodira i bliskosti prilikom dolaska na ovaj svijet, zašto ne možemo ta saznanja primijeniti i na nečiji odlazak sa ovog svijeta. Kada netko, teško obolio evidentno proživljava svoje posljednje dane na ovom svijetu mi ga brutalno odvajamo od njegove obitelji, zatvaramo u bolnice u kojima ih okružuju nepoznati ljudi u bijelim kutama. Valjda da ga pripreme na ono što ga čeka ili što? Čak i najbliži članovi obitelji s takvom osobom imaju pravo provesti samo 15 minuta tijekom posjeta. I sad je to normalno? Podvrgavamo ih svakakvim bolnim procedurama, pregledima i tretmanima čak i u trenucima kada je svima jasno da nade više nema.
Ja ne želim takav kraj niti za sebe niti za ikog od svojih bližnjih. Ukoliko mi se dogodi takva situacija u kojoj će biti vrlo jasno kuda sve to vodi i da je bolest tako uzela maha da je samo pitanje dana kada ću umrijeti ja želim da svi moji bližnji budu uz mene, non-stop, 24 sata na dan. Ne želim da me šalju na neke bolne predrage i terapije za koje je svima vrlo očito da ne daju rezultata već valjda služe tome da bi se doktori osjećali bolje i da vam ne moraju reći tu najtežu rečenicu - Gle stari to je to, ja tu više ništa ne mogu napraviti.-
Ja želim da me puste na miru, samo da mi daju sve droge ovoga svijeta koja će me osloboditi boli. - Ne želim posljednje dane provesti tako da mi guraju cijevi na sva ona mjesta u tijelu u koja te cijevi jednostavno ne pripadaju , pogotovo ne tih dimenzija. Čini mi se užasno nehumano da ljudi tako moraju provoditi svoje posljednje dane. Bez bližnjih, koji bi željeli biti sa njima, ali im neka suluda bolnička pravila to ne dozvoljavaju, sami ili tek pokraj još nekog u jednako lošem stanju kao oni sami, okruženi sestrama kojima molbe rodbine i umirućeg već malo idu na živce i doktorima čija je mimika lica evidentno pokazuje kako više ne postoji nikakva nada, iako bi vam ono što govore trebalo trebalo pružiti istu.
Ne bi li bilo bolje da ih, kao i prikom dolaska na svijet okružimo ljubavlju i toplinom i pružimo im priliku da mirno krenu na ovo putovanje.
petak, 28.01.2011.
Zašto sam se odlučila pokušati pisati
Ovaj tekst djelomično je nastao kao reakcija na Marcelinin i Fletlajnov post, a djelomično je to nešto o čemu već dulje vrijeme razmišljam.
Sve mi se više čini kao da je rješenje muško-ženskih odnosa, ali i među- ljudskih odnosa općenito zapravo vrlo jednostavno. Prvo i osnovno ljudi dragi odlučite što bi vi od svog partnera željeli. I to se odnosi na predstavnike oba spola. Dosta mi je curki koje se žale kako ih je opet sjebao neki frajer. Kao one su se nadale ozbiljnoj vezi, a onda su počele izlaziti s tim jednim tipom (koji by the way svima poznat kao netko tko stalno šara okolo, ne želi ozbiljnu vezu, nezreo, neozbiljan i izrazito sebičan tip) i gle čuda nakon par tjedana dobrog seksa i zabave tip ih je napucao, a one sad jadne i zaljubljene pate za njim. Gle stara moja, a kaj si ti očekivala?!!! Ili žali mi se frend kako nikako da započne neku ozbiljnu vezu. Onda nakon par minuta razgovora shvatim da ganja neku sisatu osamnaestogodišnjakinju koju je upoznao u nekom disko klubu. Kad su se upoznali prvo ga je pitala kaj radi, a onda koji auto vozi. Halo i tada ti nije zazvonilo da nekaj ne štima? Kaže zaljubio se. Gle stari moj shvaćam da si se napalio, ali nemoj mi molim te pričati o ljubavi. Pustite sve takve kitove i mačke da se međusobno množe, a vi sjednite i razmislite još jednom što doista tražite. Sise ili bliskost? Popularnost ili povjerenje?
Curka iz moje priče ima problem koji je čest kod nas žena (iako poznajem i nekoliko tipova s istim defektom, pa ne sumnjam da ih ima još) a to je da mislimo kako nekog možemo promijeniti, samo ako se taj netko dovoljno zaljubi u nas. Uvjerenje kako će se neozbiljan tip koji skače iz kreveta u krevet uozbiljiti i odjednom postati smiren i vjeran budući muž samo je blaža varijanta puno gorih priča. Žena koje vjeruju kako će zlostavljač prestati biti zlostavljač samom činjenicom što će se zaljubiti u njih. Gle najbolje je da to shvatite u startu – neće. I kad nakon što ih je ovaj prvi još jednom prevario s prvom curkom s boljom guzom od njihove ili kad ih je ovaj drugi još jednom brutalno izvrijeđao ili udario, one plačući mrmljaju kako ga vole. – Ma što to točno kod njega voliš? To što je idiot ili to što je divljak? – Vole one nešto sasvim drugo. Onaj skriveni potencijal koji taj frajer negdje duboko u sebi skriva. I sebe u ulozi spasiteljice koja će tu skrivenu dobrotu svojom inteligencijom, šarmom i svim drugim nezaboravnim kvalitetama izvući iz njega. Znam da bi me zbog ovakvih izjava mogle mrziti mnoge žene, ali ovo tvrdim samo zato što sam i ja jednom bila uvjerena da sam sposobna svojim kvalitetama promijeniti neke zlostavljače u koje sam se tako „beznadno zaljubljivala“. Ma pizdarije. Jedino u što sam doista tada bila zaljubljena je ta vizija sebe kao spasiteljice koja će ih izvesti na pravi put i koju će oni zbog toga zauvijek voljeti. Naravno da se to nikada nije dogodilo. Jedino što sam iz takvih veza dobila je puno, puno suza i iskustvo ili neka vrst samospoznaje zahvaljujući kojoj sam znala prepoznati kada se onaj pravi konačno pojavio u mom životu. Da sam ga upoznala koju godinu prije i bez tih gadnih iskustava možda bih ga otpisala kao nezanimljivog i neizazovnog. A ovako sam znala, on je već sada upravo onakav kakvog želim, kakav mi treba kao partner uz kojeg ću biti sretna. I ne želim da se ikada promijeni. Ma daleko od toga da on ne radi 1001 stvar koja me može dovesti do ludila, ali sve su to beznačajne sitnice. Jer i on mene voli upravo takvu kakva jesam. S malim sisama, krivim nogama, nadrkanu u ranim jutarnjim satima i što ga ljuti najviše od svega – koja jaaako teško izgovara bilo što o svojim osjećajima. I zato sam eto odlučila pokušati pisati.
S druge strane i frajeri istina je imaju puno problema i krivih percepcija o tome kakva bi njihova partnerica trebala biti. Taj moj frend recimo, neprestano se žali kako ne može pronaći curu s kojom bi započeo „ozbiljnu vezu“. S druge strane neprestano se zaljubljuje u neke curke ili puno premlade da bi uopće počele razmišljati o ozbiljnoj vezi (jer da: ne žele sve cure ozbiljnu vezu i brak čim se rode neke itekako žele provesti mladost zabavljajući se i eksperimentirajući s raznim tipovima i zašto ne?) ili neke koje su već bile u vezi. Kad sam mu u nekoliko navrata željela skrenuti pozornost na neke svoje frendice koje također žele započeti „nešto ozbiljno“ s gnušanjem je te sugestije odbio uz komentar da su one „dosadnjikave“. Mislim da bi mu život bio puno jednostavniji da si odmah u startu priznao da je ono što želi dobra zabava i da ni sam još nije spreman „za ništa ozbiljno“ i da to naravno prizna i curkama s kojima se druži. Jer u protivnom u velikoj je opasnosti da i on postane negativac s početka priče i tako ješ jednom zatvori taj krug „zapetljanih muško-ženskih“ odnosa.
